Zagreb, 11.12.2017.
Što radi Hrvatska nakon što je obilježila 18 godina od smrti Franje Tuđmana, a čovječanstvo 69 od Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima?
Komemorira. Generalno i zborno, u koncertnoj dvorani - Slobodana Praljka, čovjeka kojeg je UN-ov sud osudio zbog ratnih zločina, počinjenih pod dirigentskom palicom Franje Tuđmana. Izvanredno je stanje na cestama, najavljuje se masovan odaziv, gradonačelnik Milan Bandić časti prijevozom.
Na marginama i, ukoliko netko ne dobije po glavi, medijski daleko manje atraktivno, Inicijativa mladih za ljudska prava (IYHR) pet sati kasnije i pet stanica dalje od Lisinskog komemorira "žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini, "žrtve nad kojima su zločine planirali i počinili oni koji su djelovali u ime naše Republike i time njezino ime zloupotrijebili i osramotili". U atmosferi koja prati presudu "hercegbosanskon šestorki", odaziv i sigurnost sudionika su neizvjesni, ali je izvjestan izostanak podrške gradskih institucija, jer paljenjem svijeća sjetit će se onih, koje službena politika, suučesnici, pa i oplakivani pokojnik, nastoje izbrisati iz memorije.
"Minuta šutnje u Saboru za ratnog zločinca. Minuta šutnje u nizu gradskih skupština za ratnog zločinca. Plakat i svijeće na centralnom zagrebačkom gradskom trgu za ratnog zločinca. Komemoracija u koncertnoj dvorani za ratnog zločinca. Besplatan prijevoz za odavanje počasti ratnom zločincu. Ove i ovakve situacije posljednja dva tjedna opisuju hrvatsku društvenu i političku stvarnost.
Inicijativa mladih za ljudska prava organizira paljenje svijeća za žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini, žrtve nad kojima su zločine planirali i počinili oni koji su djelovali u ime naše Republike i time njezino ime zloupotrijebili i osramotili.
Ovim aktom želimo pokazati suosjećanje sa žrtvama i uputiti im sućut. Dodatno, želimo preživjelima i obiteljima stradalih dati do znanja da društvo u Hrvatskoj nije jedinstveno u slavljenju ratnih zločinaca i ratnih zločina. Želimo im pokazati da u Hrvatskoj postoje i oni koji će neumorno zahtijevati od svojih institucija da zločine počinjene u ime i za račun naše Republike, odnosno od strane snaga pod njezinom kontrolom, treba priznati i osuditi, osuđujući istovremeno i politiku koja je do njihovih stradanja dovela.
Pozivamo sve sugrađanke i sugrađane da nam se pridruže u odavanju počasti žrtvama u ponedjeljak, 11. prosinca od 17 do 18 sati na Trgu Francuske republike u Zagrebu.", navode u pozivu.
Utjerivanje istine batinama
Ovdje je nužno reći da je Inicijativa daleko vjerodostojnija od vlasti država u kojima djeluje. Konzistentnija je i od samih ratnih zločinaca, koji od rata naovamo druguju, dive se jedni drugima i oplakuju se međusobno, premda su sijali smrt (topovskog mesa i civila) na suprotstavljenim stranama. To je postalo toliko normalno da "pravovjerce" svih zemalja bivše Jugoslavije nimalo ne čudi što je Praljka oplakivao Radovan Karadžić i što ga je herojem nazvao Vojislav Šešelj, dok se Inicijativi, koja za sve ratne zločince podjednako poručuje da oni nisu naši heroji, proziva za izdaju. Nekada to ne ostaje samo na prozivkama, vrijeđanju i prijetnjama, no u slučaju srpskog ogranka IYHR dogodile su im se i prave batine, primjerice u Domu omladine Beograda kada su ometali promociju knjige ratnog zločinca Momčila Krajišnika te na tribini vladajuće Srpske napredne stranke na kojoj je govorio Veselin Šljivančanin.
I opet će u Zagrebu podsjećati na ljude za čije stradanje mahom cijeli državni vrh, kao i velika većina nižih razina, nije izrazila kajanje niti je zbog njih izrekla iskrenu ili bilo kakvu ispriku. Dogodilo se tek nekoliko oporbenih gesti protivljenja, čije se neslaganje promptno pokušalo ušutkati prijetnjama smrću disonantnim saborskim zastupnicima ili vijećnicima, "izdajnicima" navodnih nacionalnih heroja i hrvatskog naroda.
Povijesna laž o kolektivnoj krivnji
Štoviše, isti ti nasilnici i političari, navodni zaštitnici digniteta i povijesne istine o Hrvatskoj, od 29. studenog naovamo svakodnevno nameću, podmeću i ponavljaju povijesnu laž o presudi ratnim zločincima i službenoj politici Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini. Rade to neistinom, koja nikada nije izrečena ni na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, niti na ijednom prijašnjem međunarodnom sudu za ratne zločine u povijesti; rade to lažnom tvrdnjom o "kolektivnoj krivnji hrvatskoga naroda" koju oni tobože neće dopustiti.
Udruženi zločinački pothvat nema nikakve veze s krivicom hrvatskog naroda, ali itekako ima veze s ambicijama velikohrvata na rukovodećim funkcijama u vrijeme njegove pogibije, kao i prateće pljačke devedesetih. Da, Andrej Plenković je spomenuo sve žrtve na svim stranama, kojima je potrebno izraziti sućut. I zaista ih ima i bilo ih je - i pod Tuđmanom, i pod Miloševićem, i pod Izetbegovićem. No, sada, kada nam se nameće oplakivanje samo jednog čovjeka - ratnog zločinca odgovornog za žrtve HVO-a - vrijeme je da se sjetimo upravo onih za čije je stradanje dramatično odbacio odgovornost i gurnuo ih u drugi plan.
Što radi Hrvatska nakon što je obilježila 18 godina od smrti Franje Tuđmana, a čovječanstvo 69 od Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima?
Komemorira. Generalno i zborno, u koncertnoj dvorani - Slobodana Praljka, čovjeka kojeg je UN-ov sud osudio zbog ratnih zločina, počinjenih pod dirigentskom palicom Franje Tuđmana. Izvanredno je stanje na cestama, najavljuje se masovan odaziv, gradonačelnik Milan Bandić časti prijevozom.
Na marginama i, ukoliko netko ne dobije po glavi, medijski daleko manje atraktivno, Inicijativa mladih za ljudska prava (IYHR) pet sati kasnije i pet stanica dalje od Lisinskog komemorira "žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini, "žrtve nad kojima su zločine planirali i počinili oni koji su djelovali u ime naše Republike i time njezino ime zloupotrijebili i osramotili". U atmosferi koja prati presudu "hercegbosanskon šestorki", odaziv i sigurnost sudionika su neizvjesni, ali je izvjestan izostanak podrške gradskih institucija, jer paljenjem svijeća sjetit će se onih, koje službena politika, suučesnici, pa i oplakivani pokojnik, nastoje izbrisati iz memorije.
"Minuta šutnje u Saboru za ratnog zločinca. Minuta šutnje u nizu gradskih skupština za ratnog zločinca. Plakat i svijeće na centralnom zagrebačkom gradskom trgu za ratnog zločinca. Komemoracija u koncertnoj dvorani za ratnog zločinca. Besplatan prijevoz za odavanje počasti ratnom zločincu. Ove i ovakve situacije posljednja dva tjedna opisuju hrvatsku društvenu i političku stvarnost.
Inicijativa mladih za ljudska prava organizira paljenje svijeća za žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini, žrtve nad kojima su zločine planirali i počinili oni koji su djelovali u ime naše Republike i time njezino ime zloupotrijebili i osramotili.
Ovim aktom želimo pokazati suosjećanje sa žrtvama i uputiti im sućut. Dodatno, želimo preživjelima i obiteljima stradalih dati do znanja da društvo u Hrvatskoj nije jedinstveno u slavljenju ratnih zločinaca i ratnih zločina. Želimo im pokazati da u Hrvatskoj postoje i oni koji će neumorno zahtijevati od svojih institucija da zločine počinjene u ime i za račun naše Republike, odnosno od strane snaga pod njezinom kontrolom, treba priznati i osuditi, osuđujući istovremeno i politiku koja je do njihovih stradanja dovela.
Pozivamo sve sugrađanke i sugrađane da nam se pridruže u odavanju počasti žrtvama u ponedjeljak, 11. prosinca od 17 do 18 sati na Trgu Francuske republike u Zagrebu.", navode u pozivu.
Utjerivanje istine batinama
Ovdje je nužno reći da je Inicijativa daleko vjerodostojnija od vlasti država u kojima djeluje. Konzistentnija je i od samih ratnih zločinaca, koji od rata naovamo druguju, dive se jedni drugima i oplakuju se međusobno, premda su sijali smrt (topovskog mesa i civila) na suprotstavljenim stranama. To je postalo toliko normalno da "pravovjerce" svih zemalja bivše Jugoslavije nimalo ne čudi što je Praljka oplakivao Radovan Karadžić i što ga je herojem nazvao Vojislav Šešelj, dok se Inicijativi, koja za sve ratne zločince podjednako poručuje da oni nisu naši heroji, proziva za izdaju. Nekada to ne ostaje samo na prozivkama, vrijeđanju i prijetnjama, no u slučaju srpskog ogranka IYHR dogodile su im se i prave batine, primjerice u Domu omladine Beograda kada su ometali promociju knjige ratnog zločinca Momčila Krajišnika te na tribini vladajuće Srpske napredne stranke na kojoj je govorio Veselin Šljivančanin.
I opet će u Zagrebu podsjećati na ljude za čije stradanje mahom cijeli državni vrh, kao i velika većina nižih razina, nije izrazila kajanje niti je zbog njih izrekla iskrenu ili bilo kakvu ispriku. Dogodilo se tek nekoliko oporbenih gesti protivljenja, čije se neslaganje promptno pokušalo ušutkati prijetnjama smrću disonantnim saborskim zastupnicima ili vijećnicima, "izdajnicima" navodnih nacionalnih heroja i hrvatskog naroda.
Povijesna laž o kolektivnoj krivnji
Štoviše, isti ti nasilnici i političari, navodni zaštitnici digniteta i povijesne istine o Hrvatskoj, od 29. studenog naovamo svakodnevno nameću, podmeću i ponavljaju povijesnu laž o presudi ratnim zločincima i službenoj politici Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini. Rade to neistinom, koja nikada nije izrečena ni na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, niti na ijednom prijašnjem međunarodnom sudu za ratne zločine u povijesti; rade to lažnom tvrdnjom o "kolektivnoj krivnji hrvatskoga naroda" koju oni tobože neće dopustiti.
Udruženi zločinački pothvat nema nikakve veze s krivicom hrvatskog naroda, ali itekako ima veze s ambicijama velikohrvata na rukovodećim funkcijama u vrijeme njegove pogibije, kao i prateće pljačke devedesetih. Da, Andrej Plenković je spomenuo sve žrtve na svim stranama, kojima je potrebno izraziti sućut. I zaista ih ima i bilo ih je - i pod Tuđmanom, i pod Miloševićem, i pod Izetbegovićem. No, sada, kada nam se nameće oplakivanje samo jednog čovjeka - ratnog zločinca odgovornog za žrtve HVO-a - vrijeme je da se sjetimo upravo onih za čije je stradanje dramatično odbacio odgovornost i gurnuo ih u drugi plan.
Što radi Hrvatska nakon što je obilježila 18 godina od smrti Franje Tuđmana, a čovječanstvo 69 od Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima?
Komemorira. Generalno i zborno, u koncertnoj dvorani - Slobodana Praljka, čovjeka kojeg je UN-ov sud osudio zbog ratnih zločina, počinjenih pod dirigentskom palicom Franje Tuđmana. Izvanredno je stanje na cestama, najavljuje se masovan odaziv, gradonačelnik Milan Bandić časti prijevozom.
Na marginama i, ukoliko netko ne dobije po glavi, medijski daleko manje atraktivno, Inicijativa mladih za ljudska prava (IYHR) pet sati kasnije i pet stanica dalje od Lisinskog komemorira "žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini, "žrtve nad kojima su zločine planirali i počinili oni koji su djelovali u ime naše Republike i time njezino ime zloupotrijebili i osramotili". U atmosferi koja prati presudu "hercegbosanskon šestorki", odaziv i sigurnost sudionika su neizvjesni, ali je izvjestan izostanak podrške gradskih institucija, jer paljenjem svijeća sjetit će se onih, koje službena politika, suučesnici, pa i oplakivani pokojnik, nastoje izbrisati iz memorije.
"Minuta šutnje u Saboru za ratnog zločinca. Minuta šutnje u nizu gradskih skupština za ratnog zločinca. Plakat i svijeće na centralnom zagrebačkom gradskom trgu za ratnog zločinca. Komemoracija u koncertnoj dvorani za ratnog zločinca. Besplatan prijevoz za odavanje počasti ratnom zločincu. Ove i ovakve situacije posljednja dva tjedna opisuju hrvatsku društvenu i političku stvarnost.
Inicijativa mladih za ljudska prava organizira paljenje svijeća za žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini, žrtve nad kojima su zločine planirali i počinili oni koji su djelovali u ime naše Republike i time njezino ime zloupotrijebili i osramotili.
Ovim aktom želimo pokazati suosjećanje sa žrtvama i uputiti im sućut. Dodatno, želimo preživjelima i obiteljima stradalih dati do znanja da društvo u Hrvatskoj nije jedinstveno u slavljenju ratnih zločinaca i ratnih zločina. Želimo im pokazati da u Hrvatskoj postoje i oni koji će neumorno zahtijevati od svojih institucija da zločine počinjene u ime i za račun naše Republike, odnosno od strane snaga pod njezinom kontrolom, treba priznati i osuditi, osuđujući istovremeno i politiku koja je do njihovih stradanja dovela.
Pozivamo sve sugrađanke i sugrađane da nam se pridruže u odavanju počasti žrtvama u ponedjeljak, 11. prosinca od 17 do 18 sati na Trgu Francuske republike u Zagrebu.", navode u pozivu.
Utjerivanje istine batinama
Ovdje je nužno reći da je Inicijativa daleko vjerodostojnija od vlasti država u kojima djeluje. Konzistentnija je i od samih ratnih zločinaca, koji od rata naovamo druguju, dive se jedni drugima i oplakuju se međusobno, premda su sijali smrt (topovskog mesa i civila) na suprotstavljenim stranama. To je postalo toliko normalno da "pravovjerce" svih zemalja bivše Jugoslavije nimalo ne čudi što je Praljka oplakivao Radovan Karadžić i što ga je herojem nazvao Vojislav Šešelj, dok se Inicijativi, koja za sve ratne zločince podjednako poručuje da oni nisu naši heroji, proziva za izdaju. Nekada to ne ostaje samo na prozivkama, vrijeđanju i prijetnjama, no u slučaju srpskog ogranka IYHR dogodile su im se i prave batine, primjerice u Domu omladine Beograda kada su ometali promociju knjige ratnog zločinca Momčila Krajišnika te na tribini vladajuće Srpske napredne stranke na kojoj je govorio Veselin Šljivančanin.
I opet će u Zagrebu podsjećati na ljude za čije stradanje mahom cijeli državni vrh, kao i velika većina nižih razina, nije izrazila kajanje niti je zbog njih izrekla iskrenu ili bilo kakvu ispriku. Dogodilo se tek nekoliko oporbenih gesti protivljenja, čije se neslaganje promptno pokušalo ušutkati prijetnjama smrću disonantnim saborskim zastupnicima ili vijećnicima, "izdajnicima" navodnih nacionalnih heroja i hrvatskog naroda.
Povijesna laž o kolektivnoj krivnji
Štoviše, isti ti nasilnici i političari, navodni zaštitnici digniteta i povijesne istine o Hrvatskoj, od 29. studenog naovamo svakodnevno nameću, podmeću i ponavljaju povijesnu laž o presudi ratnim zločincima i službenoj politici Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini. Rade to neistinom, koja nikada nije izrečena ni na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, niti na ijednom prijašnjem međunarodnom sudu za ratne zločine u povijesti; rade to lažnom tvrdnjom o "kolektivnoj krivnji hrvatskoga naroda" koju oni tobože neće dopustiti.
Udruženi zločinački pothvat nema nikakve veze s krivicom hrvatskog naroda, ali itekako ima veze s ambicijama velikohrvata na rukovodećim funkcijama u vrijeme njegove pogibije, kao i prateće pljačke devedesetih. Da, Andrej Plenković je spomenuo sve žrtve na svim stranama, kojima je potrebno izraziti sućut. I zaista ih ima i bilo ih je - i pod Tuđmanom, i pod Miloševićem, i pod Izetbegovićem. No, sada, kada nam se nameće oplakivanje samo jednog čovjeka - ratnog zločinca odgovornog za žrtve HVO-a - vrijeme je da se sjetimo upravo onih za čije je stradanje dramatično odbacio odgovornost i gurnuo ih u drugi plan.
Što radi Hrvatska nakon što je obilježila 18 godina od smrti Franje Tuđmana, a čovječanstvo 69 od Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima?
Komemorira. Generalno i zborno, u koncertnoj dvorani - Slobodana Praljka, čovjeka kojeg je UN-ov sud osudio zbog ratnih zločina, počinjenih pod dirigentskom palicom Franje Tuđmana. Izvanredno je stanje na cestama, najavljuje se masovan odaziv, gradonačelnik Milan Bandić časti prijevozom.
Na marginama i, ukoliko netko ne dobije po glavi, medijski daleko manje atraktivno, Inicijativa mladih za ljudska prava (IYHR) pet sati kasnije i pet stanica dalje od Lisinskog komemorira "žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini, "žrtve nad kojima su zločine planirali i počinili oni koji su djelovali u ime naše Republike i time njezino ime zloupotrijebili i osramotili". U atmosferi koja prati presudu "hercegbosanskon šestorki", odaziv i sigurnost sudionika su neizvjesni, ali je izvjestan izostanak podrške gradskih institucija, jer paljenjem svijeća sjetit će se onih, koje službena politika, suučesnici, pa i oplakivani pokojnik, nastoje izbrisati iz memorije.
"Minuta šutnje u Saboru za ratnog zločinca. Minuta šutnje u nizu gradskih skupština za ratnog zločinca. Plakat i svijeće na centralnom zagrebačkom gradskom trgu za ratnog zločinca. Komemoracija u koncertnoj dvorani za ratnog zločinca. Besplatan prijevoz za odavanje počasti ratnom zločincu. Ove i ovakve situacije posljednja dva tjedna opisuju hrvatsku društvenu i političku stvarnost.
Inicijativa mladih za ljudska prava organizira paljenje svijeća za žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini, žrtve nad kojima su zločine planirali i počinili oni koji su djelovali u ime naše Republike i time njezino ime zloupotrijebili i osramotili.
Ovim aktom želimo pokazati suosjećanje sa žrtvama i uputiti im sućut. Dodatno, želimo preživjelima i obiteljima stradalih dati do znanja da društvo u Hrvatskoj nije jedinstveno u slavljenju ratnih zločinaca i ratnih zločina. Želimo im pokazati da u Hrvatskoj postoje i oni koji će neumorno zahtijevati od svojih institucija da zločine počinjene u ime i za račun naše Republike, odnosno od strane snaga pod njezinom kontrolom, treba priznati i osuditi, osuđujući istovremeno i politiku koja je do njihovih stradanja dovela.
Pozivamo sve sugrađanke i sugrađane da nam se pridruže u odavanju počasti žrtvama u ponedjeljak, 11. prosinca od 17 do 18 sati na Trgu Francuske republike u Zagrebu.", navode u pozivu.
Utjerivanje istine batinama
Ovdje je nužno reći da je Inicijativa daleko vjerodostojnija od vlasti država u kojima djeluje. Konzistentnija je i od samih ratnih zločinaca, koji od rata naovamo druguju, dive se jedni drugima i oplakuju se međusobno, premda su sijali smrt (topovskog mesa i civila) na suprotstavljenim stranama. To je postalo toliko normalno da "pravovjerce" svih zemalja bivše Jugoslavije nimalo ne čudi što je Praljka oplakivao Radovan Karadžić i što ga je herojem nazvao Vojislav Šešelj, dok se Inicijativi, koja za sve ratne zločince podjednako poručuje da oni nisu naši heroji, proziva za izdaju. Nekada to ne ostaje samo na prozivkama, vrijeđanju i prijetnjama, no u slučaju srpskog ogranka IYHR dogodile su im se i prave batine, primjerice u Domu omladine Beograda kada su ometali promociju knjige ratnog zločinca Momčila Krajišnika te na tribini vladajuće Srpske napredne stranke na kojoj je govorio Veselin Šljivančanin.
I opet će u Zagrebu podsjećati na ljude za čije stradanje mahom cijeli državni vrh, kao i velika većina nižih razina, nije izrazila kajanje niti je zbog njih izrekla iskrenu ili bilo kakvu ispriku. Dogodilo se tek nekoliko oporbenih gesti protivljenja, čije se neslaganje promptno pokušalo ušutkati prijetnjama smrću disonantnim saborskim zastupnicima ili vijećnicima, "izdajnicima" navodnih nacionalnih heroja i hrvatskog naroda.
Povijesna laž o kolektivnoj krivnji
Štoviše, isti ti nasilnici i političari, navodni zaštitnici digniteta i povijesne istine o Hrvatskoj, od 29. studenog naovamo svakodnevno nameću, podmeću i ponavljaju povijesnu laž o presudi ratnim zločincima i službenoj politici Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini. Rade to neistinom, koja nikada nije izrečena ni na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, niti na ijednom prijašnjem međunarodnom sudu za ratne zločine u povijesti; rade to lažnom tvrdnjom o "kolektivnoj krivnji hrvatskoga naroda" koju oni tobože neće dopustiti.
Udruženi zločinački pothvat nema nikakve veze s krivicom hrvatskog naroda, ali itekako ima veze s ambicijama velikohrvata na rukovodećim funkcijama u vrijeme njegove pogibije, kao i prateće pljačke devedesetih. Da, Andrej Plenković je spomenuo sve žrtve na svim stranama, kojima je potrebno izraziti sućut. I zaista ih ima i bilo ih je - i pod Tuđmanom, i pod Miloševićem, i pod Izetbegovićem. No, sada, kada nam se nameće oplakivanje samo jednog čovjeka - ratnog zločinca odgovornog za žrtve HVO-a - vrijeme je da se sjetimo upravo onih za čije je stradanje dramatično odbacio odgovornost i gurnuo ih u drugi plan.
Što radi Hrvatska nakon što je obilježila 18 godina od smrti Franje Tuđmana, a čovječanstvo 69 od Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima?
Komemorira. Generalno i zborno, u koncertnoj dvorani - Slobodana Praljka, čovjeka kojeg je UN-ov sud osudio zbog ratnih zločina, počinjenih pod dirigentskom palicom Franje Tuđmana. Izvanredno je stanje na cestama, najavljuje se masovan odaziv, gradonačelnik Milan Bandić časti prijevozom.
Na marginama i, ukoliko netko ne dobije po glavi, medijski daleko manje atraktivno, Inicijativa mladih za ljudska prava (IYHR) pet sati kasnije i pet stanica dalje od Lisinskog komemorira žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini. U atmosferi koja prati presudu "hercegbosanskoj šestorki", odaziv i sigurnost sudionika su neizvjesni, ali je izvjestan izostanak institucionalne logistike. Paljenjem svijeća sjetit će se onih, koje službena politika, suučesnici, pa i oplakivani pokojnik, nastoje izbrisati iz memorije.
"Minuta šutnje u Saboru za ratnog zločinca. Minuta šutnje u nizu gradskih skupština za ratnog zločinca. Plakat i svijeće na centralnom zagrebačkom gradskom trgu za ratnog zločinca. Komemoracija u koncertnoj dvorani za ratnog zločinca. Besplatan prijevoz za odavanje počasti ratnom zločincu. Ove i ovakve situacije posljednja dva tjedna opisuju hrvatsku društvenu i političku stvarnost.
Inicijativa mladih za ljudska prava organizira paljenje svijeća za žrtve zločina počinjenih od strane pripadnika HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini, žrtve nad kojima su zločine planirali i počinili oni koji su djelovali u ime naše Republike i time njezino ime zloupotrijebili i osramotili.
Ovim aktom želimo pokazati suosjećanje sa žrtvama i uputiti im sućut. Dodatno, želimo preživjelima i obiteljima stradalih dati do znanja da društvo u Hrvatskoj nije jedinstveno u slavljenju ratnih zločinaca i ratnih zločina. Želimo im pokazati da u Hrvatskoj postoje i oni koji će neumorno zahtijevati od svojih institucija da zločine počinjene u ime i za račun naše Republike, odnosno od strane snaga pod njezinom kontrolom, treba priznati i osuditi, osuđujući istovremeno i politiku koja je do njihovih stradanja dovela.
Pozivamo sve sugrađanke i sugrađane da nam se pridruže u odavanju počasti žrtvama u ponedjeljak, 11. prosinca od 17 do 18 sati na Trgu Francuske republike u Zagrebu.", navode u pozivu.
Utjerivanje istine batinama
Ovdje je nužno reći da je Inicijativa daleko vjerodostojnija od vlasti država u kojima djeluje. Konzistentnija je i od samih ratnih zločinaca, koji od rata naovamo druguju, dive se jedni drugima i oplakuju se međusobno, premda su sijali smrt (topovskog mesa i civila) na suprotstavljenim stranama. To je postalo toliko normalno da "pravovjerce" svih zemalja bivše Jugoslavije nimalo ne čudi što je Praljka oplakivao Radovan Karadžić i što ga je herojem nazvao Vojislav Šešelj, dok se Inicijativu, koja za sve ratne zločince podjednako poručuje da oni nisu naši heroji, proziva za izdaju. Nekada to ne ostaje samo na prozivkama, vrijeđanju i prijetnjama, no u slučaju srpskog ogranka IYHR dogodile su im se i prave batine, primjerice u Domu omladine Beograda kada su ometali promociju knjige ratnog zločinca Momčila Krajišnika te na tribini vladajuće Srpske napredne stranke na kojoj je govorio Veselin Šljivančanin.
I kako su nakon presude Ratku Mladiću vikali da on nije naš niti ičiji heroj, tako će i u Zagrebu umjesto na Praljka, podsjećati na ljude za čije stradanje mahom cijeli državni vrh, kao i velika većina nižih razina, nije izrazila kajanje niti je zbog njih izrekla iskrenu ili bilo kakvu ispriku. Dogodilo se tek nekoliko oporbenih gesti protivljenja, čije se neslaganje promptno pokušalo ušutkati prijetnjama smrću disonantnim saborskim zastupnicima ili vijećnicima, "izdajnicima" navodnih nacionalnih heroja i hrvatskog naroda.
Povijesna laž o kolektivnoj krivnji
Štoviše, isti ti nasilnici i političari, navodni zaštitnici digniteta i povijesne istine o Hrvatskoj, od 29. studenog naovamo svakodnevno nameću, podmeću i ponavljaju povijesnu laž o presudi ratnim zločincima i službenoj politici Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini. Rade to izmišljotinom, koja nikada nije izrečena ni na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, niti na ijednom prijašnjem međunarodnom sudu za ratne zločine u povijesti; rade to hiljadu puta ponovljenom lažnom tvrdnjom o "kolektivnoj krivnji", koju oni tobože neće dopustiti da padne na hrvatski narod.
Udruženi zločinački pothvat nema nikakve veze s "kolektivnom krivicom" nekog naroda, ali itekako ima veze s ambicijama državnoga vrha, u našem slučaju velikohrvata na rukovodećim funkcijama u vrijeme njegove pogibije, kao i prateće pljačke devedesetih. Da, Andrej Plenković je spomenuo sve žrtve na svim stranama, kojima je potrebno izraziti sućut. I zaista ih ima i bilo ih je - i pod Tuđmanom, i pod Miloševićem, i pod Izetbegovićem. No, sada, kada nam se nameće oplakivanje samo jednog čovjeka - ratnog zločinca odgovornog za žrtve HVO-a - vrijeme je da se sjetimo upravo onih za čije je stradanje dramatično odbacio vlastitu odgovornost i gurnuo ih u drugi plan.