Bosanska krajina jedno je od ratom najpogođenijih područja, u razdoblju od 1941. pa do konačnog oslobođenja, čak 60.000 njenih stanovnika internirano je u fašističke logore.
Potaknuta ovim stradanjima, na Kozari (slobodnoj partizanskoj teritoriji u blizini Prijedora) je skladana narodna pjesma o fašističkim logorima i narodnom otporu, s naglaskom na borbu žena:
Kad se sjetim Zemuna i zida.
Rana mi se sa srca ne skida,
Jasenovac Sava opasala,
Gdje se seja sa bratom rastala.
Jasenovče, ti se ne b'jelio,
Mnogu majku ti si ucv'jelio!
Mnogu li si majku ojadio
I sestrice u crno zavio.
Voljela bih neg' što oči vide,
Da moj baja iz logora ide.
Jasenovče, odnijela te voda,
Tu sam mlada ostala bez roda
Druže Tito, udri bande klete,
I žene će borbom da se svete.
Dočekujemo Nijemce na nože,
Kozara se uništit' ne može
