24.09.1941
Nakon što je ustanak u Zapadnoj Srbiji uzeo maha, 21. rujna nacisti su donijeli odluku da napuste Užice. Znajući da odlazak nacista u njega ulazi stotinjak četnika, gdje se pridružuju nedićevcima. Nakon što su Zlatiborska, Račanska i Užička partizanska četa stegnule obruč oko grada, predveče 23. rujna većina četnika i žandara je napustila grad. 24. rujna u grad stiže i Crnogorska četa te se okupio i cijeli Užički odred koji je svečano promarširao kroz grad.
Užička Republika je bila prva slobodna teritorija u okupiranoj Evropi. Iako nestalnih granica uslijed neprestanih borbi, u periodu najvećeg zamaha prostirala se na oko 19 000 kvadratnih kilometara (otprilike trećina uže Srbije), gdje je živjelo oko milijun stanovnika. Njezin prostor bio je veoma važan za buduću vezu slobodne teritorije sa Sandžakom, Crnom Gorom i istočnom Bosnom, a ovuda je prolazila i važna njemačka prometnica na liniji Bosna–Srbija. Ubrzo po uspostavi Republike organizirana je narodna vlast i došlo je do intenziviranja političkog, kulturnog i privrednog života. U samom Užicu u zgradi Narodne banke (sada Narodni muzej) smješteno je sjedište najvišeg vojnog i političkog rukovodstva – vrhovnog štaba NOPOJ-a, Politbiroa CK KPJ i CK SKOJ-a. U oslobođenom gradu radila je i Tkačnica u kojoj se proizvodilo platno za rublje, peškiri i nešto sanitetskog materijala, a s radom su počele i krojačka radionica za izradu vojne odjeće, partizanska pekara, obućarska, opančarska i kožarska radionica. Sva privredna postrojenja redovno su snabdijevana električnom energijom iz triju manjih hidrocentrala na Đetinji. Užička fabrika oružja i municije razmještena je na više mjesta u gradu zbog svakodnevne opasnosti od bombardiranja. Nakon dva mjeseca Užička Republika ugušena je 29. studenog 1941. u sklopu operacije »Užice«, prve veće protuustaničke operacije njemačkog Wehrmachta, u jugoslavenskoj historiografiji poznate i kao Prva neprijateljska ofenziva.
