11.08.1941
Split predstavlja istaknut primjer pružanja otpora lokalnog stanovništva fašističkoj okupaciji tijekom Drugog svjetskog rata, ne samo u regionalnim, već i širem europskom kontekstu. Naime, prve iskre otpora javljaju se neposredno nakon izbijanja rata u Jugoslaviji i nekoliko mjeseci prije poziva na opći jugoslavenski ustanak. Prvi organizirani oružani otpor javlja se sredinom kolovoza 1941. godine, kada 66 pripadnika novoosnovanog Prvog splitskog partizanskog odreda, u okrilju noći i s glavom u torbi, kreće prema zaleđu s ciljem direktnog sukobljavanja s nadmoćnim neprijateljem. Od 45 neiskusnih i slabo naoružanih boraca, koliko ih nakon nekoliko dana dospijeva do poprišta prvog oružanog okršaja kod sela Košute, sedmorica pogiba, spašava se 13, a 24 mladića biva odvedeno u zarobljeništvo. Dvanaest dana kasnije, odlukom prijekog suda u Sinju, zarobljeni partizani splitskog i dvoje pripadnika solinskog partizanskog odreda strijeljani su na Ruduši nedaleko od Sinja 26. kolovoza 1941. godine
Donosimo tekst i fotografije iz knjige 'Antifašistički Split - ratna kronika 1941. - 1945.' u kojoj se opisuju ti dramatični dani...
10. kolovoza – Kod Sv. Jurja (trig. 677), pod Kozjakom, po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Solinski partizanski odred. U odred se javilo 215 članova i kandidata KPJ i članova SKOJ-a iz Solina i obližnjih zaselaka. Zbog nedostatka oružja, zadržana su svega 72 borca. Izvjestan broj boraca upućen je za Splitski partizanski odred. Solinski odred je sutradan krenuo prema Sinju.
11. kolovoza – U Splitu, po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Splitski NOP odred, sastava tri voda, koji je brojio 66 boraca. Istog dana borci su krenuli prema Sinju. Prema odluci i planu PK KPH, partizanski odredi trebali su krenuti iz rajona okupljanja i otpremanja uvečer (nedjelja) 10. kolovoza 1941. Međutim, zbog kašnjenja u dolaženju i otpremanju u rajone okupljanja, radi neiskustva i nesnalaženja, a pritisnuti vremenom u vrlo teškim uvjetima očuvanja tajnosti, posebno za Splitski odred, ali i kolebanja kod Kaštelansko-trogirskog odreda, odlučeno je da se krene sutradan uvečer oko 21 sat.
Splitski partizanski odred, njih šezdesetak pod komandom komandira Đordana Borovčića Kurira i komesara Alfreda Santinija, iz splitskog polja, predjela Plokita, krenuo je prema Kučinama, te preko Mosora uz zaselak Kotlenice ka istočnim zaseocima Dicma. Solinski partizanski odred, od četrdeset pet dobrovoljaca, s komandirom Ćirom Odrljinom i komesarom Božom Dumanićem, krenuo je te iste večeri s Kozjaka (prethodne večeri napustio je mjesto prikupljanja iznad Rupotina) prema Konjskom i Koprivnu, na putu prema Krušvaru, u kojem se rajonu negdje do svanuća trebao sresti sa Splitskim partizanskim odredom. Prema planu, nakon skrovitog predanjenja, noću 12./13. kolovoza, Splitski i Solinski odred trebali su krenuti prema Sinjskom polju i uz prihvat Sinjskog partizanskog odreda prijeći Cetinu i stići na područje Kamešnice. Čekajući trogirske dobrovoljce, koji su oklijevali, sve do kasno u noć 13. kolovoza, Kaštelanski odred, njih četrdeset dobrovoljaca iz Kaštela i nekoliko Solinjana kroz noć 13./14. kolovoza iz Kambelovačkog gaja, s komandirom Antom Rojem, prebacilo se preko Kozjaka.
12. kolovoza – Kod zaseoka Sušci sela, blizu Dicma, napadnut je od ustaša i domobrana Solinski partizanski odred. Pred nadmoćnijim neprijateljem Odred se povukao u pravcu Solina. U borbi je poginuo Danijel Škaričić, a teže su ranjena četiri partizana, od kojih su dvojica zarobljena, i to: Ante Katić, član Mjesnog komiteta KPH Solin, i Jerko Čerina, član KPH iz Solina. Oba su strijeljana 26. kolovoza u Sinju. Ostali borci su se vratili u rajon Solina, gdje su izradili zemunice i gotovo svakodnevno vršili diverzije i napade na neprijatelja.
13. kolovoza – Splitski partizanski odred bez 2. voda (2. vod ostao je zagubljen prve noći marša u splitskom polju i rasformiran), nakon dvije noći marša (a ne jedne prema planu prve noći na padinama Mosora), našao se prikriven u ogradi u blizini zaseoka Hercegovci, bez ikakva kontakta i veze, prepušten vlastitoj inicijativi. Nikakva traga i veze sa Solinskim odredom. Noću 13./14. kolovoza Odred je krenuo prema danom pravcu ka selu Košute i dalje prema rijeci Cetini. Do pred svanuće odred je stigao u blizinu Košuta. Iscrpljeni borci, iskrvavljenih stopala, gladni, uz tešku žeđ, nisu imali snage da nastave pokret. Predanili su u pošumljenoj ogradi.
U Kambelovačkom gaju (u Kaštelima), po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Trogirsko-kaštelanski partizanski odred. Imao je 58 boraca svrstanih u dva voda. Rasformiran je 16. kolovoza, po odluci Pokrajinskog komiteta.
14. kolovoza – Razdanilo se kada usnule borce Splitskog partizanskog odreda probude pucnjevi. Ustaški glavar Košuta, s članovima milicije, otvori paljbu na izvidnicu Odreda. Žandari iz nedalekog Trilja brzo su se pridružili mjestu pucnjave. O sukobu s partizanima brzo su bili obaviješteni talijanska i ustaška komanda u Sinju, koji još brže, motorizirani, stižu na poprište događaja.
Jučerašnja pucnjava i sukobi Solinskog odreda oko zaseoka Sušci na zapadnom kraju Dicma, te oko istočnih sela i zaseoka Dicma, za čas su digli sve na noge i mobilizirali, očito zbog vrlo dobro organizirane ustaške propagande. Za kratko vrijeme buknulo je gotovo u čitavoj Dalmatinskoj zagori. Proturane su lažne vijesti da su se pojavili četnici koji kolju, pljačkaju i pale…
Od jutra 14. kolovoza do 8 sati navečer Odred je vodio borbu s više od deseterostruko jačim i tehnički opremljenijim snagama: Talijanima, ustašama, žandarima i seoskom milicijom. Ginu Mirko Kovačević Lala, Mate Šarić, Ante Brajčić, Andro Račić, Ivan Uvoda i Ljubo Zorica. Nekolicina je bila ranjena. Njih 24 su zarobljena, među kojima i komandir Odreda Đordano Borovčić - Kurir, politički komesar Alfred Santini i teško ranjeni Vinko Paić.
Neshvatljiva kratkoća vremena, vrlo složeni uvjeti, nepouzdane veze u Zagori, neiskustvo i osobito neprikladna obuća, žeđ i glad učinili su svoje.
U selu Košutama (kod Trilja) talijanske i ustaško-domobranske snage iz Sinja, Dicma i Trilja razbile su Splitski partizanski odred. Tada je, pored komandanta odreda, 'španjolskog' borca Mirka Kovačevića Lale (kasnije proglašen za narodnog heroja) poginulo još pet partizana, jedan je ranjen, a dvadeset i četiri su uhvaćena. U tom sukobu poginuo je ustaški satnik, te jedan ustaša i četiri domobrana.
Govori se o oružanim sukobima između četnika, komunista i ustaša u Sinjskoj krajini, i da je iz Splita, Klisa i Kaštela otišlo oko 200 ljudi. Kod Dicma su se sukobila petorica sa žandarima, poginula su dvojica iz Solina, jedan iz Klisa i jedan iz Splita, a jedan mladić od 18 godina je teško ranjen, i navodno je odao koji su imali cilj i svrhu, naime da se dohvate Kamešnice, gdje se sakupljaju, a da putem kidaju brzojavne i telefonske žice. Ovaj mladić je također ubijen. Drugi vele da je taj mladić odao da im je jedan čovjek iz Dicma, koji radi u tvornici u Kaštel Sućurcu, dao oružje i municiju.
O okršaju kod sela Košute, općina Trilj, priča jedan Splićanin koji se spasio: 'Dana 13. kolovoza grupa od jedno 40 komunista išla je stranputicom put Kamešnice, hodali su dan i noć i jako ožednjeli, ispili svu vodu što su bili ponijeli u svojim 'feld flašama'. Poslali su dvojicu, kad im je bilo na domaku selo, da vide gdje se nalaze i mogu li se opskrbiti vodom. Ovi su se susreli s jednim ustašom i počeli pucnjavu. Ta pucnjava uzbunila je selo, i grupa se našla u okršaju s ustašama iz sela. To je potrajalo prilično vremena, dok u pomoć ustašama nisu došle talijanske Crne košulje iz Sinja s mitraljezom, te hrvatski domobrani. Tada je nastalo hvatanje komunista. Poginulo je šest ustaša i desetak komunista, pohvatano ih je oko 15, a ostalima je uspjelo pobjeći probivši okruženje domobrana, koji su ili ne znajući ili namjerno loše pucali. Inače, da su pucali kao ustaše i Crne košulje, ni jedan ne bi ostao živ. Ono pohvatanih komunista su Crne košulje odvele kamionom u Split.'
16. kolovoza – Komandir Trogirsko-kaštelanskog partizanskog odreda Ante Roje, kada je 16. kolovoza uvečer uspostavio vezu s odgovornima u Splitu, dobio je nalog da objasni drugovima da se odlazak u partizane privremeno odgađa, Odred rasformira, oružje i municija skloni.
19. kolovoza – Sa sigurnošću se tvrdi da je kod Košuta poginulo deset ustaša, dvije talijanske Crne košulje, a jedan oficir Crnih košulja ranjen je u oko i nalazi se na liječenju u vojnoj bolnici (u Sjemeništu) u Splitu, a oko će sigurno izgubiti.
25. kolovoza – Kraljevska Prefektura Split molbom od 25. kolovoza 1941. se obratila Komandi 6. talijanskog armijskog korpusa, da zarobljene partizane Prvog splitskog odreda, Alfreda Santinija i Antu Delića, prebace u splitski policijski zatvor radi ispitivanja od političke policije.
26. kolovoza – U Sinju su strijeljali 24 zarobljena partizana Splitskog i Solinskog partizanskog odreda i to: Čerina Antu, Katić Antuna, Stojanac Šimuna, Krstulović Josipa, Radetić Josipa, Rogulj Dragutina, Urlić Davora, Duplančić Branka, Frua Dušana, Petrić Josipa, Dujmić Mirka, Ozretić Vjekoslava, Borozan Nebojšu, Matković Ivana, Matković Marina, Jelaska Petra, Kurir Đordana, Santini Freda, Torkar Antuna, Antonini Ivana, Zelić Antuna, Popović Antuna, Markotić Josipa i Skopljanac Tadiju.
Presuda pokretnog prijekog suda NDH zarobljenim borcima Prvog splitskog odreda u Sinju glasila je: 'U ime NDH … pokretni prijeki sud u Sinju, pod predsjedanjem Borčića Rafaela, te članova Renate Zvonimira i Kralja Pavla i državnog tužitelja Grabovca Nikole, te branitelja okrivljenih Ive Smolića i Petra Tripala' … Nakon što je državni tužitelj predložio da se okrivljeni proglase krivim, a branitelji da se optuženi oslobode, sud je 26. kolovoza 1941. g. presudio poimenično borcima Prvog splitskog partizanskog odreda kaznu smrti strijeljanjem.
Zarobljeni borci Prvog splitskog partizanskog odreda vrijeme do strijeljanja proveli su u improviziranom zatvoru, pod liticom Kamička u Sinju, punih 12 dana i noći. Vezani lancima, ispitivani i tučeni od ustaša, batinaša, zlostavljani, tučeni motkama, drvenim i željeznim štapovima, pendrecima, čizmama i šakama. Mladi Vinko Paić iz čije se rane cijedila krv umire pod batinama. Zemljano tlo zatvora od krvi tučenih pretvorilo se u crveno blato. Tukli su ih i mučili, a oni nisu klonuli duhom! Komesar Odreda Alfred Santini drži im predavanje o svijetlim likovima revolucije koji su umirali mučeničkom smrću … Hrabrio je svoje suborce pozivom da izdrže … 'Na samom stratištu osuđenici su klicali – Živjela Crvena armija! Živili proleteri! Živio oslobodilački pokret! Krvnici! Kukavice! Evo ti prsi, pucaj, pucaj! Ima još naroda iza nas!' Tako je kotarski predstojnik izvijestio Ministarstvo unutrašnjih poslova, ravnateljstvo za pravni red i sigurnost u Zagrebu i Veliku župu Cetina u Omišu.