13.07.1943
Već u rano proljeće 1943. godine pronosili su se glasovi da će partizani osloboditi lepoglavske osuđenike. Stoga su prema zatvorenicima poduzimane strože mjere, a uprava je usavršavala sustav obrane. Postavljani su mitraljezi na krovove nekih zgrada, izgrađeni su bunkeri i rovovi, u zidovima su napravljene puškarnice, stražari su odlazili na obuku, dopremano je novo oružje. Sve je to unosilo neku napetost i kod osoblja i kod osuđenika.
Partizani su bili raspoređeni za napad. Borci su čekali samo na znak. Prekinuta je veza Lepoglave s ostalim mjestima. Svuda unaokolo bile su zasjede. Dignut je most u zrak ispred rudnika Sokolovca. Lepoglava je bila opsjednuta sa svih strana, a da o tome njena posada gotovo ništa nije znala. Stražari, iako budni, nisu očekivali da će baš na noć 13. srpnja 1943. godine, biti izvršen prepad. Otpočela je uraganska vatra.
Za tren, partizani su se našli kod samog zida, iako ga je neprijatelj tukao s dva teška mitraljeza. Tu, oko zidina nastala je višesatna borba. Tek kad je dovučena jedna od zarobljenih haubica i nakon velikog broja ispaljenih granata, zid je probijen. Kroz otvor su borci upali unutra i bombama likvidrali posade mitrljeza. Zatočenici su obijali vrata, provalili iz svojih ćelija. Partizani nisu ni primijetili kada su im se nad glavama pojavile „štuke“. Eksplozije bombi od tada nisu prestajale dok Lepoglava nije pala. Oko tri sata partizani su oslobodili iz kaznionice u Lepoglavi osuđenike i zatočene pripadnike Narodnooslobodilačkog pokreta.
Akciju su izveli borci Dvanaeste slavonske udarne brigade i Kalničkog partizanskog odreda. U operacijama koje su prethodile samom oslobađanju Logora na širem području Lepoglave, poginulo je 28 boraca, dok je u direktnim borbama za oslobođenje same Kaznionice poginulo njih devet. Poginulo je i 17, a zarobljeno 125 neprijateljskih vojnika.
U kaznionici je tada boravilo oko 730 osuđenika, među kojima je bilo i nekoliko desetina političkih zatvorenika, mahom pripadnika i simpatizera Hrvatske seljačke stranke, ali i manji broj komunista. Odmah nakon oslobođenja formiran je poseban sud. Teški kriminalci su vraćeni, a oko 140 političkih zatvorenika, među njima npr. Radivoj Davidović, našli su se poslije mnogo godina na slobodi, i to s partizanima.
Partizanske su novine objavile da je "pala hrvatska Bastilja, 154 godine iza one pariške."
