05.04.1921
Nakon niza upada fašističkih skvadrista u sela južnoistočne Istre s ciljem zastrašivanja i maltretiranja lokalnog slavenskog stanovništva, komunisti i seljaci iz sela s područja Proštine pružaju organizirani otpor. Jedan od glavnih pokretača i organizatora ove pobune, odnosno jednog od najranijih organiziranih oblika antifašističkog otpora uopće, bio je tada mladi student i komunist Ante Ciliga. Vrativši se iz Praga u Šegotiće, svoje rodno selo, pokušavao je proširiti djelovanje komunističkih organizacija na teritoriju južne Istre, gdje je svjedočio brojnim nasilnim ispadima fašista. Nakon što su fašisti prvih dana veljače 1921. godine pokušali uhititi nekoliko ljudi u Krnici i neuspješno tražili mladoga Ciligu prijetivši mu spaljivanjem kuće njegovih roditelja u Šegotićima ukoliko ne napusti područje, Ciliga i lokalni komunisti, u dogovoru s proštinskim seljacima, odlučuju pružiti oružani otpor i organizirati obranu protiv fašističkih "kaznenih ekspedicija". Njima se priključuju i komunisti i antifašisti iz šire okolice, tvoreći tako "Južnoistarski antifašistički front". S antifašistima Proštine solidarizira se i dio antifašistički nastrojenih talijanskih vojnika iz Kavrana, koji Proštinarina pružaju podršku prilikom naoružavanja. Tako se početkom veljače 1921. godine organiziraju i postavljaju naoružane straže na strateškim punktovima u okolici sela te blokiraju određene prilazne ceste kako bi se fašistima onemogućio prolazak. Važan centar okupljanja antifašista kao i lokalnog stanovništva koje je podupiralo borce u obrani protiv fašističkih upada bila je kuća i gostionica "na Križu".
Proštinari su u nekoliko navrata pismenim putem lokalnim vlastima i karabinijerima naglasili da njihova akcija ne predstavlja protudržavni ustanak, već isključivo (samo)obrambenu akciju usmjerenu protiv fašističkog teroriziranja naroda. Naime, suzbijanje fašističkog nasilja i diskriminacije bio je primarni cilj proštinskih antifašista koji svojom odlučnošću i borbenošću gotovo dva mjeseca uspješno odbijaju pokušaje fašističkih prodora u vlastita sela. Tijekom trajanja Proštinske bune, uslijedilo je nekoliko oružanih sukoba između suprotstavljenih strana. Tijekom jednog takvog sukoba početkom travnja 1921. godine, Proštinari uspijevaju zarobiti dvojicu fašista, dok se ostali fašisti povlače u Marčanu i Krnicu odnoseći sa sobom gostioničara Ivana Macuku kao taoca, kojega Proštinari na koncu oslobađaju. Nakon ovih događaja, oko 400 pripadnika postrojbi talijanske vojske i policije, uz pratnju stotinjak fašista, odlučuje ugušiti organizirani otpor na području Proštine. 5. travnja 1921. godine ulaze u proštinska sela i slamaju ovaj lokalni antifašistički pokret. Istovremeno, nakon gušenja otpora, fašisti spaljuju mnogo kuća u Šegotićima, kuću "na Križu" te nekoliko kuća u obližnjim selima, dok vojnici i policajci u tom pogledu ne interveniraju. Oko 400 je sudionika Proštinske bune uhićeno i odvedeno u istražni zatvor u Puli. Fašisti i vojnici su uhićene antifašiste na putu tukli i maltretirali, a nekoliko je ljudi umrlo od posljedica batina. Postepeno su antifašisti puštani iz zatvora da bi kasnije, u kontekstu procesa šire političke amnestije tadašnje talijanske vlade, svi bili oslobođeni.
Proštinska buna predstavlja jedan od prvih, ako ne i prvi, organizirani antifašistički otpor na ovim područjima, ali i šire. Mjesec dana nakon izbijanja Proštinske bune, izbija i pobuna rudara na labinskom području koji ubrzo simbolički proglašavaju Labinsku Republiku. U prvoj polovici 1921. godine južnoistočna Istra postaje tako žarište antifašističke borbe. Oba će događaja snažno obilježiti daljnji razvoj antifašističkog pokreta i antifašističke misli u regiji te predstavljati važne simbole u antifašističkom imaginariju. Mnogi će Proštinari kasnije sudjelovati i u Narodnooslobodilačkoj borbi, pružajući podršku prvim aktivistima KPH/KPJ koji su krajem 1941. godine, dakle dvadeset godina nakon Proštinske bune, doputovali u Istru kako bi organizirali novi - ali masovniji i odlučniji - antifašistički pokret otpora.
Literatura:
Miroslav Bertoša: Proština 1921: Antifašistički pokret seljaka jugoistočne Istre (Pula, 1972.)
Herman Buršić: Događaji u Proštini 1921. godine (Labinska Republika – Zbornik radova Sjevernojadranskog instituta JAZU-Rijeka, 1972.)
Tone Crnobori: Borbena Pula. Prilog građi za povijest radničkog pokreta i NOB do rujna 1943. (Rijeka, 1972.)
Darko Dukovski: Fašizam u Istri 1918.-1943. (Pula, 1998)
