Utorak 30.5.2023.

Rođen Ivan Sokolčić - Fabijan, organizator ustanka u samoborskom kraju

Ivan Sokolčić - Fabijan je rođen 2. veljače 1917. godine u Rakitju u obitelji Ivana i Anastazije Sokolčić. Po zanimanju je bio limarski pomoćnik. Aktivno je počeo raditi u Savezu metalskih radnika 1934. godine.

U revolucionarni radnički pokret uključio se pod utjecajem Ursovih sindikata. Radio je u Zagrebu kao metalski radnik, a jedno kraće vrijeme i u tvornici aviona »Ikarus« u Zemunu. U SKOJ je primljen 1934. godine. Radio je u tehnici Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku.

Već 1936. godine uhićen je i zatvoren u beogradsku zloglasnu tamnicu »Glavnjača«, a nakon toga protjeran u Zagreb. Godine 1937. je primljen za člana KPJ. Uz njegovo zalaganje formirana je prva skojevska grupa u općini Sv. Nedjelja.

Okupacija ga je zatekla u uniformi jugoslavenskog vojnika. Zarobljen je i odveden u logor u Njemačku. Iz logora je pobjegao u jesen 1941. godine i došao kući. Odmah se povezao s Pavlom Videkovićem i nastavio rad na podizanju ustanka.

Bio je komandir druge čete Prvog zagorskog partizanskog odreda osnovanog 18. ožujka 1942. godine u Brdovcu. Nakon razbijanja odreda prebačen je za terenskog radnika u Kotaru Samobor i tada je postao član Kotarskog komiteta KPH u Samoboru. Nakon pogibije Ivana Videkovića Pavela preuzeo je dužnost sekretara komiteta. Bio je prvi predsjednik Kotarskog NOO Samobor.

U rujnu 1943. godine postavljen je za pomoćnika političkog sekretara Turopoljsko posavskog odreda. Prilikom neprijateljske ofenzive na jedinice Komande Pokupskog područja poginuo je 7. svibnja 1944. godine kod Cvetić Brda kraj Pokupskog u borbi s Čerkezima.

U mjestu Rakitje postavljena je 27. studenog 1966. godine spomen ploča i bista Ivanu Sokolčiću Fabijanu. Autor biste bio je Josip Lovrenčić iz Samobora. Spomenik s bistom je srušen 1992. godine. Mještani su ga ponovno podignuli 1997. godine, ali je nakon dva mjeseca bista ponovno srušena.


Napad na jedriličarsku školu u Svetoj Nedjelji

Jedna je to od najpoznatijih partizanski akcija tijekom rata na području samoborskog kotara. Ta akcija bila je pripremana i planirana mjesecima prije u strogoj tajnosti. Naime Sokolčić je, kada je krajem 1942. godine bio poslan u samoborski kotar kako bi ojačao organizacije, uspostavio veze između ostalih i s Verom Čegec, koja je vodila Zdravstvenu stanicu Svete Nedjelje te s Miljenkom Lipovšćakom, koji je bio nastavnik vojne jedriličarske škole u Svetoj Nedjelji. Lipovšćak se povezao s Alojzom Petrinom i Jovom Arežinom, također nastavnicima te škole.

Sokolčić je početkom travnja otišao u Štab 2. operativne zone i tamo predložio akciju likvidacije jedriličarske škole. Kako su početkom svibnja ustaše uhitile Petrinu te kako je tada Štab 2. operativne zone dobio zapovijed Vrhovnog štaba da se hitno trebaju krenuti napadati neprijateljske komunikacije i uporišta zbog 5. ofenzive koja je bila u tijeku, odlučilo se ubrzati pripreme i prije krenuti s akcijom. Kako je Sveta Nedjelja blizu Samobora i Kerestinca, gdje su ustaše imale jake garnizone, akciju se trebalo izvesti brzo i bez podizanja uzbune, zbog čega se moralo dobro koordinirati između partizana izvana i aktivista iznutra. Također se trebalo osigurati moguće smjerove ustaških pojačanja ako dođe do uzbune. Zbog toga svega je određeno da jedan bataljun Žumberačko - Pokupskog NOP odreda kao diverziju napadne ustaške garnizone Kalje i Novo Selo, dok je cijela brigada Rade Končar sudjelovala u akciji. Drugi bataljun brigade je trebao osigurati putove prema Samoboru, Kerestincu i Kalinovici te evakuirati zdravstvenu stanicu, treći bataljun je trebao izvršiti samu akciju u jedriličarskoj školi te zatim zapaliti dvorac i zgradu općine, dok je prvi bataljun kao zadatak dobio osiguravanje putova iz smjera Samobora i Jastrebarskog. Sokolčić je organizirao 3 udarne grupe koje su imale razne zadatke. Prva grupa je trebala presjeći telefonske veze između Svete Nedjelje i Kerestinca te Kerestinca i Zagreba, druga grupa je trebala presjeći veze između Svete Nedjelje i Samobora te Svete Nedjelje i Zagreba i još porušiti stup električnog dalekovoda između Samobora i Zagreba u Svetoj Nedjelji, dok je treća grupa morala dati vodiče drugom i trećem bataljunu te osigurati 20-ak kola iz Svete Nedjelje i Molvica, uz dva poluteretna i dva putnička auta. U samoj školi, osim što je Petrina već bio uhićen, Arežina je bio na dopustu, zbog čega se Lipovšćak pouzdao u natporučnika Ivana Veblea da mu pomogne. Njih dvojica su morali osigurati da će na taj dan Veble biti dežuran kako bi ga partizani mogli fiktivno uhititi te s njim otići na aerodrom i smijeniti stražu, napraviti detaljan nacrt garnizona i aerodroma sa svim bunkerima, rovovima i stražarski mjestima, osigurati desetak domobranskih uniforma i odnijeti ih na dogovoreno mjesto te školi nabaviti „gestetner“, aparat za umnožavanje potreban partizanima na Žumberku.

Za vrijeme obavljanja akcije je odlučena noć između 28. i 29.5.1943. U 22 sata su se našli Vera, Lipovšćak, Veble i Sokolčić sa Štabom 2. operativne zone te su dogovorili daljnje djelovanje uz manje izmjene plana. Tako se na primjer odustalo od osiguranja puta prema Kalinovici jer se nalazi iza Kerestinca, a isti put vodi do Svete Nedjelje, ali se trebalo osigurati putove Samobor - Zdenčina i Sveta Nedjelja - Zagreb. Uz to je treći bataljun pomoću domobranskih uniforma i operativnog oficira, koji je nedavno prešao iz domobrana u partizane, trebao razoružati stražu u garnizonu, nakon čega bi s Vebleom razoružali stražu u školi.

Do ponoći su sve jedinice bile na svojim položajima, u 00:15 su prerezane telefonske žice, da bi se u 00:30 započelo s akcijom. Dolazeći iz pravca Kerestinca i poznajući znakove raspoznavanja su razoružali stražarnicu garnizona, zarobili stražu na okolnim pozicijama i umjesto njih postavili partizane. Zatim su ušli u garnizon gdje su zarobili domobrane i polaznike škole, među kojima je bio i Veble. Potom je jedna grupa partizana s „zarobljenim“ Vebleom otišla u obližnji bunker, tamo razoružala stražu, nakon čega su otišli u stražarnicu kraj hangara te isto napravili i tamo. Uzeli su dio materijala te su zapalili hangar, većinu ostalog materijala koji nisu mogli uzeti sa sobom, više od 30 jedrilica i 2 aviona,131 ali i ono najbitnije, skladište goriva. Došlo je do eksplozija zbog čega su u Zagrebu ugašena svijetla jer se smatralo da saveznici bombardiraju aerodrom. U međuvremenu je drugi bataljun zapalio općinsku zgradu i evakuirao zdravstvenu stanicu pri čemu su „zarobili“ Veru i Lipovšćaka. Također je bio porušen stup električnog dalekovoda zbog čega je Samobor ostao bez struje. Akcija je bez ispaljenog metka završila do 2:30 te je počeo dugi marš brigade, zarobljenika i ukradenog materijala prema Sošicama, koji je trajao sve do 18 sati. Tamo su zarobljenici preslušavani te su većinom bili pušteni, neki su se pridružili partizanima, a nekolicinu su poslali u zarobljenički logor Glavnog štaba gdje su dalje ispitivani.

U 9 sati je iz Zagreba (aerodroma Borongaj) poslan avion da izvidi što se dogodilo. On je ustvrdio materijalnu štetu, ali i dalje se nije znalo što se zapravo dogodilo i što je s 60 domobrana i 70 polaznika jedriličarske škole. Kasnije istoga dana je i sam Pavelić došao u Svetu Nedjelju da se uvjeri u to što se dogodilo tako blizu glavnoga grada. Osim što se zarobilo puno ljudi i materijala, također je napravljena velika materijalna šteta, cijela škola je uništena te se ona nikada više nije obnovila, što je jako naštetilo obrazovanju avijacije u NDH.

Izvor: Narodnooslobodilačka borba u Samoboru i okolici, Dario Biškup