18.12.1919
Jure Kaštelan, pjesnik, dramatičar, novelist, esejist i prevodilac, rođen je 18. prosinca 1919. godine u Zakučcu blizu Omiša. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu, a diplomirao i doktorirao slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sudionik je NOB-a od 1942. godine. Bio je član ratne redakcije »Slobodne Damacije«. Sudionik je Konferencije kulturnih radnika 1943. godine u Hvaru. Poslije oslobođenja radio je u redakcijama novina i izdavačkih poduzeća. Od 1949. godine do umirovljenja radi na Katedri za jugoslavensku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1956. do 1958. godine bio je lektor hrvatskosrpskog jezika na Sorboni. Član je JAZU.
Svoju prvu knjigu pjesama objavio je još prije rata, 1940. godine u Zagrebu. Ilustrirao ju je Edo Murtić, a tadašnja ju je cenzura zabranila. No, kao pjesnik snažno se afirmirao u ratnom i poslijeratnom vremenu. Kaštelan je jedan od najznačajnijih naših partizanskih pjesnika, a osobito je poznat po ciklusu pjesama »Tlfusari«, u kojima je dao snažnu i potresnu sliku iznemoglih boraca koji gledaju smrti u oči. Neke njegove pjesme iz tog razdoblja prihvaćene su kao narodne (primjerice, »Oj, Mosore, Mosore«).
Premda je najizrazltljl kao pjesnik, Kaštelan se uspješno ogledao i na drugim književnim poljima — pisao je drame, eseje, rasprave i članke te prevodio poeziju i prozu s francuskog, španjolskog, talijanskog, makedonskog i ruskog jezika. Pjesme su mu prevođene u antologijama na petnaestak jezika, a u posebnoj knjizi »Poemes« 1977. godine. Dobio je Nazorovu nagradu 1965. godine, Nagradu AVNOJ-a 1978. godine, Goranovu nagradu 1986. godine, Zmajevu nagradu, Nagradu grada Zagreba i druge. Također je dobitnik i Nagrade »Slobodne Dalmacije« za životno djelo u oblasti umjetnosti za 1989. godinu.
Tonko Maroević - Obrazloženje za Nagradu Slobodne Dalmacije za životno djelo u umjetnosti 1989. godine,
Pola stoljeća pisanja i djelovanja Jure Kaštelana proteklo je izrazito u znaku pjesništva. Premda se okušao u mnogim književnim rodovima, te tiskao i pripovjednu prozu, dramske tekstove, zapise o likovnoj umjetnosti, književne eseje i studije, prijevode i prepjeve, njegova riječ uvijek je imala i ponesenost ili težinu poetskog izričaja. A često i jedno i drugo jer je Kaštelanu uspijevalo sretno povezati paradoksalno svojstvo govora, pa ga učiniti konkretnim i tvrdim poput predmeta, a istodobno prozračnim i gipkim poput glazbe. Misterij pjesničke preobrazbe sadržan je i u njegovoj amblematskoj sintagmi San u kamenu, u kojoj se upravo spajaju materijalno i neuhvatljivo, zemaljsko i oniričko, iskustveno i transcendentalno.
Aktivno prisutan u temeljnim tokovima hrvatskog pjesništva od tridesetih do osamdesetih godina, Kaštelan predstavlja idealan stvaralački most od predratnih nemira i revolucionarnih gibanja, preko poratnih duhova oslobađajućih tendencija, pa sve do aktualnih sinteza pjesničke riječi bremenite povijesnim talozima. U njegovu se djelu ostvaruje i iznimno sretna sprega priprostih plebejskih, pučkih tonova narodne lirske pjesme i zahtjevne, eliptične sintakse nekih vrhunaca evropskog modernizma što ih predstavljaju Apolinaire i Cendrars, Lorca i Eluard. Konačno, slojevitost Kaštelanova iskaza podrazumijeva i trpku mudrost grčkih filozofa, prividnu jednostavnost i jezgrovitost iza koje stoji višetisućljetna sredozemna baština.
Poznavajući dobro vrijednost i cijenu pjesničke riječi, Kaštelan nije objavljivao mnogo već se s mjerom oglašavao onda kada je imao što reći. Stoga su i njegove zbirke dočekivane s pažnjom kao nemimoilazne postaje osobnog i kolektivnog sazrijevanja. Sve Kaštelanove poetske knjige bitno se dopunjuju i sad već tvore cjeloviti kanconijer dramatičnog življenja čovjeka našeg vremena i našeg prostora.
Kaštelan nije ostao dužan ni zavičajnom dalmatinskom ambijentu, a posebno znakovitom krajoliku »na kamenoj kosi Mosora«, ispod koje je rođen i emocionalno formiran. Partizanski dani i urednički rad u ratnoj »Slobodnoj Dalmaciji« ojačali su njegov doživljajni fond i povezali ga novim nitima s rodnim krajem, a pjesnik je s vremenom uzvratio nimalo deskriptivno i dokumentarno, već na svoj speficičan način, ispreplićući regionalne i kroničarske crte s univerzalnim tajnama i odgonetkama ljudske sudbine. Svojstvenim simboličkim repertoarom i prepoznatljivom melodijom, pjesništvo Jure Kaštelana postalo je iznimno široko prihvaćanje i tako reći ponovo »ušlo u narod« iz kojega je poteklo.