13.10.1941
Talijanski fašisti su 11. 10. 1941. uhapsili 27 Šibenčana. Poslije dva dana batinanja jedanaest uhapšenika je pušteno na slobodu, deset odvedeno u internaciju, dok su ostala šestorica osuđena na smrt strijeljanjem. Osuđeni na smrt bili su omladinci Bujas Mate, Višić Blaž, Belamarić Ante, Junaković Drago, Vrljević Duško i Lasić Ivica. Gledajući u smrt, ti su omladinci klicali Partiji i Narodnooslobodilačkoj borbi, pljuvali na fašiste i dovikivali im, da će ih drugovi osvetiti. Strijeljanje je izvršeno na Šubićevcu 13. 10. 1941. godine.
U izvještaju kojega Francesco Centanze fašistički javni tužilac pri Vanrednom sudu za Dalmaciju 20. 10. šalje guverneru Bastianiniu izvještavajući ga o suđenjima koja su 13. i 14. 10. 1941. održana u Šibeniku i Splitu, među ostalim piše:
»Osuđenici, koji su za pretresa imali pasivno držanje, pretvarajući se kao da ne znaju talijanski jezik i tvrdeći da nikada nisu pripadali komunističkoj partiji niti da su kada slijedili tu nauku, te da se među sobom ne poznaju, saslušali su čitanje presude s očitim i razmetljivim cinizmom...
Prilikom prevoza na mjesto izvršenja smrtne kazne započeše da pjevaju internacionalu, ali su ušutkani energičnom i brzom intervencijom karabinjera koji su bili u pratnji...
Jedan od šibenski osuđenika, silazeći iz kamiona, kad je opazio sekretara mjesnog borbenog Fašia, upravio mu je riječi: »danas meni, sutra tebi« ...
Pred vodom za strijeljanje, oni koji su imali slobodne ruke izmijeniše komunistički pozdrav pružajući ruku stisnutom pesnicom i svi su klicali, sve dok ih plotuni nisu oborili: »Živio komunizam, živio Lenjin, živio Staljin, smrt Musoliniju, smrt Hitleru.«
Prvo brojnije strijeljanje rodoljuba u Šibeniku i njihovo herojsko držanje na stratištu snažno su odjeknuli ne samo u gradu, već i izvan njega. Smrt šibenskih omladinaca potaknula je mnoge rodoljube, naročito omladinu, na veću aktivnost, dovela u redove NOP-a nove borce. Simpatije naroda prema borcima za slobodu rasle su snagom, kojom je rasla njihova mržnja prema fašističkom okupatoru. U isto vrijeme u redovima okupatora sve više raste strah od osvete naroda za smrt njihove djece. Fašistima stalno lebdi pred očima raspoloženje, kojim su osuđeni omladinci išli u smrt. Postajalo im je sve jasnije, da se pred njihove pretenzije i u ovom gradu ispriječio bedem, koji se neće dati tako jednostavno oboriti.
Crtice o kratkom životu omladine streljane 13.10.1941.:
BUJAS MATE Ante — rođen 1920. u Šibeniku, učitelj, Hrvat.
U predratnoj Jugoslaviji pripadao je naprednoj srednjoškolskoj omladini. Kao đak i aktivni veslač »Krke« širi među omladinom napredne ideje. Već po ulasku talijanskog okupatora u Šibenik aktivno i organizirano radi za Narodno oslobodilački pokret. U 1941. godini postaje član KPJ.
VIŠIĆ BLAŽ Stjepana — rođen 1921. u Šibeniku, pekarski radnik, Hrvat.
Pripadao je naprednom radničkom pokretu. Aktivan je član USR-ovih sindikata. Član je Odbora Crvene pomoći. Još kao 16-godišnjak pokušao je otići u Španjolsku da se bori na strani republikanaca. To mu ne uspijeva, bio je uhapšen i zatvoren. Za NOP aktivno i organizirano radi od prvih dana okupacije. Sudjeluje u gotovo svim akcijama šibenske napredne omladine protiv talijanskog fašizma.
BELAMARIĆ ANTE-KINEZ Vlade — rođen 1914. u Šibeniku, inž. agronomije, Hrvat.
Pripadao je naprednom radničkom i studentskom pokretu. Od 1941. aktivno radi za NOP.
JUNAKOVIĆ DRAGO-DRAGELA Stipe —rođen 1919. u Šibeniku, student, Hrvat.
Pripadao je naprednom omladinskom i studentskom pokretu. Od 1941. godine aktivno i organizirano radi za NOP.
VRLJEVIĆ DUŠKO Miloša — rođen 1923. u Šibeniku, đak, Srbin.
Pripadao je naprednoj srednjoškolskoj omladini. Od prvih dana okupacije aktivno i organizirano radi za NOP, član je SKOJ-a.
LASIĆ IVICA Ante — rođen 1922. u SI. Brodu, bravarski radnik, Hrvat.
Prije rata živio je sa roditeljima u Šibeniku. Poslije završetka male mature odlazi u Zagreb na izučavanje bravarskog zadata. Pripadao je naprednoj srednjoškolskoj i radničkoj omladini i kao takav postaje član SKOJa. Bio je sekretar jednog aktiva SKOJa na predjelu Trnje i u željezničkoj radionici. Dolaskom ustaša na vlast hapšen je i zlostavljan. Lipnja 1941., na intervenciju oca, dolazi u Split i zapošljava se kao bravar u željezničkoj radionici. Od samog početka okupacije aktivno i organizirano je uključen u NOP. 11. listopada, za vrijeme posjeta roditeljima u Šibeniku, talijanski fašisti ga hapse i streljaju s još petoricom šibenskih omladinaca.
