Utorak 21.9.2021.

Partizanske igre u zimskim sportovima u Cerknom

20. i 21. siječnja 1945. na slobodnom teritoriju Cerknog se održalo natjecanje u tri sportske discipline, skijaško trčanje, veleslalom i skijaški skokovi. Natjecanje se odvijalo u vrijeme kada su se odvijale posljednje bitke Drugog svjetskog rata, pa je Cerkno u radijusu od 80 kilometara bilo okruženo s gotovo 15 000 pripadnika njemačkih i drugih neprijateljskih postrojbi. Prve neprijateljske linije su bile na 20 kilometara i tijekom natjecanja se čulo odjekivanje teškog naoružanja. Zbog svega toga ali i dubokog snijega neki borci nisu mogli na vrijeme doći do mjesta natjecanja. Ipak se za vrijeme ovih prvih partizanskih igara u zimskim sportovima okupilo više od tisuću gledatelja, uključujući i mnoge savezničke vojnike.

Dana 20. siječnja sedam patrola s po tri natjecatelja sudjelovalo je u stazi za skijaško trčanje. Pobijedila je patrola Prešernove brigade, druga je bila Vojkova brigada, a treća Gradnikova brigada. U natjecanju u veleslalomu koje se održalo 21. siječnja pobijedio je Janez Štefe, drugo mjesto pripalo je Rudiju Finžgaru, a treće Marjanu Masterlu. Rudi Finžgar, poznat kao i otac ELANA, pobijedio je u natjecanju u skijaškim skokovima, koje se također održalo 21. siječnja, Alojz Potočnik osvojio je drugo mjesto, a Janez Štefe treće.


Rudi Finžgar

Rudi Finžgar ovako opisuje početke ELANA i skijaško natjecanje u Cerknom:

"Oktobra 1944. dodijeljen sam odlukom vojnom područja IX. korpusa skijaškoj radionici u Cekrnom. U tom kraju, naravno, još ništa nije bilo pripremljeno. Najprije smo počeli obnavljati porušenu zgradu. Potom su iz Ajdovščine dopremljeni strojevi za obradu drva. Konačno je radionica bila uređena. Ali su se pojavile druge teškoće. Nije bilo ni suhog drva ni okova. No, ubrzo smo se snašli i u toj neprilici. Okov smo dobivali preko Jelovice iz Krope, kožu iz Žira, a drvo su nam dovozili seljaci iz Železnika. U radionici je uskoro postalo vrlo živo. U toku prvog mjeseca bilo nas je osamnaest, i to mašinskih stolara, ručnih kolara, sedlara i bravara. O izradi okova brinuli su se Jože Lazar i Filip Kavčić. Naša radionica izrađivala je prvorazredne skije. Stoga je u štabu korpusa odlučeno da nekoliko patrola bude snabdjeveno skijama. Naročito se vodilo računa o tome da te skije dobiju i svi kuriri. To je i bio razlog što su se naše patrole nenadano pojavljivale usred neprijateljskih redova, a zatim opet nestajale kao da su propale u zemlju. Patrole IX. korpusa izvele su čitav niz takvih akcija. Osim toga održavale su i vezu između raznih štabova i jedinica. Skije su najviše koristile izviđačima. Okupatori su uskoro spoznali udarnu snagu partizanskih akcija na skijama, te su strogo zabranili skijanje uopće. Ali u tome nisu postigli naročit uspjeh. Ljudi su radije slali skije partizanima ili ih spaljivali, samo da ne dođu u ruke okupatoru. Našim skijama iz Cekrnog opremili smo i sovjetsku i englesku vojnu misiju, a uz to i sve komade.


Skica za prve partizanske skije

Bilo je to krajem januara 1945. godine u Cerknom. Na ideju o takmičenu došli smo istovremeno komandant IX. korpusa Jože Borštnar i ja. Odredili smo da se takičenje održi subotom i nedjeljom. Ali organizacija ove priredbe nije bila tako jednostavna kao što bi to netko pomislio u prvi mah. Trebalo je učini gotovo sve - izgraditi sakakonicu, te izabrati stazu za trke. A to je bilo naročito teško jer su se tada vodile ogorčene borbe s Nijemcima na Tribuši i Kobilici, svega 2 sata daleko od nas. Neprijatelj se svom silom htio probiti do Cerknog. Osim toga, za skakaonicu nam je trebalo dosta drva. Tih noći domaća je pilana radila samo za nas. Toj prvoj partizanskoj skijaškoj priredbi prisustvovale su sve okolne brigade XXXI. divizije i štapske jedinice IX. korpusa.

U subotu su na rasporedu bile patrolne trke s gađanjem. Sljedećeg dana dopodne veleslalom s Četnesa u Cerknom. A poslije podne skijaški skokovi sa 30-metarske skakaonice. Svaki je takmičar imao startni broj. Na cilju se nalazio zbor sudaca sa štopericama. Tamo je bila čak i glazba. Staza za veleslalom bila je duga 1200 metara s visinskom razlikom od 350 metara, te sa 16 vrata. Na startu se nalazilo 16 takmičara. Za poslijepodne u 2 sata najavljeni su skijaški skokovi. Razumljivo, za skokove je vladao najveći interes jer je bilo dosta boraca koji su prvi put vidjeli majstore skakaonice.

Završetak takmičenja bio je zaista neobičan. Naime, upravo tog časa iznad Cerknog su se pojavili saveznički avioni koji su na tom mjestu bacali oružje, hranu i odjeću. Nebo se najednom prekrilo raznobojnim padobranima. Nikada neću zaboraviti prizor kad je jedan avion bacio iznad skakaonice sanduk oružja, i to upravo u času kada me je pritisak zraka za vrijeme skoka na skijama potjerao u zrak. Osvojio prvo mjesto sa skokovima od 24, 24 i 25 metara.

Uveče je u narodnom domu održan miting. Podijeljene su nagrade. Prvoplasirani takmičari primili su uspomenu i plakete. Svoju plaketu uspio sam sačuvati, te je ubrajam među svoje najmilije uspomene.

Tjedan dan kasnije na želju građana i boraca ponovili smo takmičenje. Gledalaca je bilo više nego prvi put. U štafetnoj trci pobijedila je Prešernova brigada, u skokovima ja. Tada sam "povukao" na 28, 27 i 26 metara.

Kada se snijeg otopio, naša je radionica preuređena u finu stolarsku radionicu. Izrađivali smo kovčege za pisaće strojeve, pretince za kartoteke, sprave za pozornice, te prozorske okvire za dvoranu u Cerknom"



Franc Kocjan iz Ljubljane, tada 20-godišnji partizan se prvi spustio niz padinu na partizanskim "Olimpijskim igrama" sa startnim brojem jedan. On je pravio skije za veleslalom, natjecao se u biatlonu, a drugog dana natjecanja i u skokovima te se ovako prisjeća tih dana:

"Ti su siječanjski dani 1945. bili prekrasni: sjalo je sunce, bilo je dosta snijega i atmosfera je bila jedinstvena. Natjecao sam se u timu skijaške radionice IX. korpusa, koju je vodio inicijator natjecanja Rudi Finžgar, upravo iz ove radionice kasnije se razvio Elan. Partizanski kolega Janko Štefe nastupio je u jahaćim hlačama, ali nije se htio ni rastati od svog pištolja, pa ga je za vrijeme skoka imao iza pojasa. Najduži skok je imao Rudi Finžgar i za nagradu je dobio englesku snajpersku pušku. Prava atrakcija za gledatelje bila je i staza za skijaško trčanje. Svaki je natjecatelj na stazu morao ići s vojnom puškom, a na leđima je nosio ruksak s četiri cigle koje su simulirale vojnu opremu. Stotine mještana i partizana pratilo je utakmice, kao i limena glazba, a saveznički zrakoplovima spustili su šarene padobrane iznad Cerkna s oružjem i hranom. Nakon natjecanja morao sam se vratiti u borbu. U posljednjoj ofenzivi pridružio sam se Gradnikovoj brigadi i slobodu dočekao u Baškoj grapi."

U znak sjećanja na ove igre, 9. ožujka 1975. na Črnom vrhu održane su prve prigodne skijaške utrke, koje se od tada održavaju svake godine. 1981. godine na natjecanju su prvi put sudjelovali jugoslavenski vojnici, a sljedećih godina počeli su sudjelovati i pripadnici Teritorijalne obrane Slovenije. Memorijalno natjecanje »Partizanske smučine-Cerkno 45« se održalo do dan danas.

Multimedija:

FOTOGALERIJA NATJECANJA U SKIJAŠKIM SKOKOVIMA I SAVEZNIČKO ISKRCAVANJE POMOĆI PADOBRANIMA

Video prilog RTV Ljubljane iz 1981. o natjecanju u Cerknom 1945.

Izvještaj iz Partizanskog dnevnika o natjecanju
Cilj biatlona
Počeci Elana, partizanska radionica skija u Cerknom je proizvela 800 pari skija.
Prve ELANOVE skije
Skakaonica
Partizani na skijaškim skokovima
Saveznički avioni ispuštaju padobrane na nebu iznad Cerknog